Skip to toolbar

Konflikti u romantičnim vezama

Last modified date

Neizbježno je tokom života ulaziti u konflikte sa drugima, pogotovu sa onim najbližima. Dokle god ne razriješimo konflikte koje imamo s ljudima u svom okruženju, ne možemo ostvariti uslove za pravu sreću i zadovoljstvo koji su uslov za uspješan i srećan život.

Najvažnije je napraviti prvi korak i osvijestiti ovu potrebu za razrješenjem.

Konflikti su dio svakodnevnice u svim partnerskim odnosima i često se ne postavlja pitanje postojanja konflikta već je naglasak na načinima na kojim se ti konflikti prevazilaze.

Brojna istraživanja su pokazala da uspjeh i zadovoljstvo u romantičnom odnosu ne zavise toliko od učestalosti konflikata koliko od ponašanja partnera u toku rješavanja istih.

Kliničke implikacije govore  da se parovi trebaju podučiti strategijama upravljanja konfliktima na konstuktivan način. U nastojanju da se razumiju konflikti u romantičnim odnosima potrebno je naglasiti da prevencija i intervencija ne trebaju ići u smjeru smanjivanja broja konflikata, već u smjeru učenja adekvatnih načina upravljanja i rješavanja konflikata.

Jedna od intervencija jeste razvijanje vještina nenasilne komunikacije, koja će olakšati rješavanje konflikata sa kojima se parovi nužno moraju sresti u toku veze.

Cilj je da se parovi nauče nositi sa konfliktnom situacijom i negativnim emocijama koje ona izaziva, s obzirom na to da je prirodno da u stresnim situacijama reagujemo burnije i često verbalno i čak neverbalno nasilno. Parovi treba da nauče sigurne načine komunikacije, te da razviju svijest o tome da destruktivna i nasilna komunikacija može dovesti do negativnih ishoda i samo produbiti konflikt. Razvijanje sposobnosti za prepoznavanje faktora koji bi mogli dovesti do konflikta u ranim fazama je takođe jedna od inervencija pri čemu bi se radilo u korijenu na riješavanju problema a ne kasnije kada do konflikta već dođe.

Benefiti koje ljudi očekuju od veze često izostaju ili se mjenjaju tokom vremena što za posljedicu ima prekid odnosa. Radi toga su kliničari i istraživači počeli da razvijaju različite intervencije sa ciljem rješavanja problema u vezama.

Neki od značajnih modela terapija za parove su bihevioralna terapija, emocijalno usmjerena terapija i terapija usmjerena na uvid.

Bihevioralna terapija zasniva se na teorijama socijalne razmjene i socijalnog učenja. Socijalna razmjena podrazumjeva da zadovoljstvo u partnerskom odnosu zavisi od pozitivog ili negativnog iskustva koje osoba ima u vezi, dok socijalno učenje podrazumjeva da oblikovanje ponašanja partnera u odnosu zavisi od pozitivnih i negativnih posjedica koje nastaju kao rezultat ponašanja. Bihevioralno orijentisani terapeuti naglasak stavljaju na tretman odnosa a ne na tretman pojedinca. Fokusirana je na sadasnjost kroz istraživanje interakcija među partnerima kao i njihove međusobne komunikacije. Bihevioralni terapeuti uče specifičnim vještinama kao što su ispoljavanje misli i osjećanja, empatično slušanje i adekvatno rješavanje problema. Ukoliko razviju ove vještine, parovi će imati mnogo više izbora prilikom odabira strategija za rješavanje i suočavanje sa problemima, kao i više intimnosti kojoj će doprinjeti sposobnost pokazivanja emocija.

Emocijalno fokusirana terapija za parove je bazirana na razumjevanju subjektivnog iskustva individue, sa posebnim naglaskom na emocijonalno reagovanje u parterskom odnosu. Ovaj terapijski pristup zasniva se na teoriji afektivne vezanosti. Bez obzira na to što se stilovi afektivne vezanosti formiraju rano u djetinjstvu i što se sa odnosa roditelj dijete prenose na partnerski odnos, emocijonalno fokusirana terapija naglasak stavlja na sadašnji partnerski odnos i provodi intervencije u sadašnjosti.

Terapeut pomaže osobi da razvije konstruktivne interakcije sa partnerom kao što je direktna nenasilna komunikacija što utiče na dobijanje adekvatnog odgovora i povećavanja intimnosti.

Terapija orijentisana na uvid bazira se na shvatanju da problemi u interpersonalnim odnosima potiču iz emocionalnih povreda koje je osoba doživjela u ranijim vezama i zbog kojih osoba koristi strategije koje su formirane sa ciljem da je zaštite. Terapeut pomaže osobi da uvidi koliko negativne emocije i ponašanje u trenutnoj vezi nisu adekvatne i koliko naučene strategije zaštite u prethodnim vezama ne vode ka intimnosti i zadovoljenju njihovih potreba u sadašnjoj vezi. Suština intervencija u ovom terapijskom procesu je u identifikacija internalizovanih reprezentacija te njihovom prilagođavanju sadašnjem realnom doživljaju parterskog odnosa. Fokus je na razvijanju realnog pogleda na trenutni partnerski odnos, više nego na rješavanju problematičnih iskustava sa značajnim drugim iz prošlosti.

Pokušajte osvjestiti sebe oko kojih tema počinjete da se svađate sa partnerom ili branite od njega. U tim temama  od kojih se branite ili svađate, leži neprerađen vaš problem. 

Ako ste iskreni prema sebi i drugima, lako ćete ga prepoznati.

Nekada ne možemo sami da dopremo do njega.

Nekada nam je potrebna mala pomoć sa strane.

Nije sramota tražiti pomoć. Sramota je imati problem, a ne raditi na njemu.

Ukoliko osjećate da ne možete sami upravljati konfiliktima te ih riješiti adekvatno,  uvijek se možete obratiti psihoterapeutu te otići na vođeni psihoterapijski razgovor. Cilj ovakve vrste razgovora je otvoreno razgovaranje o konfliktu tako da oba partnera uvažavaju riječi i mišljenje onog drugog s pravom zadržavanj svog.

Iz takve  ravnopravne perspektive se traže rješenja koja bi odgovarala i jednom i drugom partneru te svaki od partnera dolazi do uvida kako se osjeća onaj drugi. Takvo iskustvo je poticajno i oslobađa veliki dio pritiska koji je nastao zbog međusobnog nerazumijevanja.
Kad se oslobodimo pritiska potaknućemo se i da nefunkcionalne obrasce zamijenimo novim, nama korisnijim i ugodnijim.


Đorđe Maksimović

admin