Skip to toolbar

Demencija i rad s ljudima koji boluju od nje

Last modified date

Provodeći vrijeme s dementim osobama primjetila sam da ne znam puno o toj bolesti i isto tako ne znam kako se nositi s njom. Često nisam znala kako reagirati u određenim situacijama i osjećala sam se nekompetentno raditi s takvim osobama jer nisam znala kako im pružiti brigu i pažnju. Odlučila sam da mi je potrebno dodatno istražiti što je to demencija i kako pomoći ljudima koji se s njom nose, te vam prenosim svoja nova saznanja u nastavku članka.

Što je demencija?

Demencija je sindrom uzrokovan bolešću mozga, a najčešće se radi o kroničnom ili progresivnom tijeku ove bolesti. Demencija uzrokuje značajan pad u intelektualnom funkcioniranju, pa tako narušava svakodnevne životne aktivnosti kao što su odijevanje, pranje, uzimanje hrane, održavanje osobne higijene, a osobito fiziološke aktivnosti poput mokrenja i stolice. Pad intelektualnog funkcioniranja ovisi o bolesnikovu socio-kulturnom okruženju, a ovo stanje ima posljedice i na bolesnikovu kompletnu okolinu, budući da dementna osoba postaje sve više ovisna o tuđoj pomoći.

Demencija je bolest koja se većinom javlja kod starijih ljudi, a s obzirom da se radi o ljudima koji više nisu toliko aktivni, oboljeli ne prepoznaju prvotne simptome, ili ih čak negiraju. Okolina također često zamjenjuje simptome s tipičnim posljedicama starenja pa oboljeli često ne prime potrebnu pomoć dok simptomi ne postanu ozbiljniji i često se više ne mogu liječiti.

Sprječavanje progresivnosti bolesti

Aktivnost je najbolji način za sprječavanje ove bolesti pa tako prema liječnicima uravnotežena prehrana, fizička i mentalna aktivnost, bogat društveni život, stimulativni okoliš i zdrav san čine najbolje strategije u borbi protiv demencije. Također, važno je kontinuirano raditi na svojim kognitivnim sposobnostima. Dokazano je da se osobe s višim stupnjem edukacije bolje nose s oštećenjem, odnosno učinkovito kompenziraju oštećenja. Osim formalnog školovanja, osobe starije životne dobi mogu se okrenuti učenju sviranja novog instrumenta ili učenju novog jezika. Kada već dođe do potrebe za terapijom, određeni lijekovi usporavaju napredovanje bolesti i odgađaju gubitak neovisnosti te smještaj oboljelog u instituciju, no samo mogu odgađati progresivnost, ne mogu izliječiti demenciju. 

Rad s oboljelima od demencije

Neverbalna komunikacija izrazito je važna za ljude oboljele od demencije. Osoba s demencijom ima poteškoća sa razumijevanjem govora riječi, posebice ako govorimo u dugim rečenicama i sa složenim riječima, no komunicirati možemo tako da posebnu pažnju posvetimo nježnom, mirnom tonu glasa, pogledom, nježnim dodirom i maženjem po rukama pa i licu ili tjemenu ukoliko je to prikladno. Možemo pratiti odgovor osobe te opažati znake opuštanja, smirenosti, i radosti.

Osoba s demencijom ne reagira na govor, no često će znatno duže zadržati kapacitete za procesiranje glazbe i za humor, a to zatim postaju najvažniji aspekti kojima oboljelima možemo ugodno ispuniti njihovo vrijeme.

Osobne vrijednosti, vještine i interesi te životni svijet osobe s demencijom ostaju duže u njihovom pamćenju. Njegovatelj ili bliske osobe tako mogu inicirati kontakt prisjećanjem na neka prošla iskustva, sjećanja ili važne vrijednosti i omiljene uspomene osobe s demencijom.

Ukoliko želite dodatno istražiti o tome što je demencija te kako se nositi s tim vrstama bolesti pročitajte priručnik koji je objavio institut „Dr. Andrija Štampar“ pod nazivom KOMUNIKACIJA S OSOBAMA OBOLJELIM OD ALZHEIMEROVE BOLESTI I DRUGIH DEMENCIJA.

Karla Špiranec

admin