Last modified date

Pod self-koncept podrazumijevamo evaluaciju kojom pojedinac odražava stav (ne)prihvatanja sebe, što ukazuje na nivo uvjerenja pojedinca u vlastite sposobnosti, važnost, uspješnost ili vrijednost. Samim tim možemo istaći da self-koncept predstavlja globalnu vrijednosnu orijentaciju prema sebi.

Self-koncept označava psihološki konstrukt koji bi se mogao definisati kao fenomenološka organizacija individue i ideja o njoj samoj u svim aspektima njezina života.

Možemo istaći da self-koncept u velikoj mjeri utiče na naš život. On određuje koje ćemo događaje u našem životu smatrati važnim, koje akcije ćemo poduzimati, koje ciljeve ćemo pokušavati da ostvarimo, hoćemo li biti zadovoljni onim što smo učinili, koji događaji će za nas biti stresni i kako ćemo reagovati na njih.

Self-kocept se može još definisati i kao mentalna slika samoga sebe, cjelovita i organizovana, lična percepcija sebe, subjektivni doživljaj vlastitog ,,JA”, svijest o sebi. On obuhvata misli, osjećanja, ocjene i predviđanja o sebi i sopstvenom ponašanju.

Self-koncept nam pomaže da objasnimo naša sadašnja i prošla ponašanja, te da predvidimo neka buduća ponašanja. Self-koncept može biti pozitivan i negativan.

Pozitivan self-koncept obično vodi ka konstruktivnom i socijalno poželjnom ponašanju, dok negativan može dovesti do devijantnog, socijalno neadekvatnog ponašanja. Pozitivan self-koncept motivišući je i nastaje kao posljedica zadovoljavanja ličnih standarda.

Za razliku od njega, negativan self-koncept može dovesti do bijega od sebe kroz auto-destruktivna ponašanja ili odustajanja od samoga sebe.

Dimenzije self-koncepta su :

1.Percepcija lične nekompetentnosti

Pojam kompetentnosti potiče od latinske riječi ,,competere” što u slobodnom prevodu znači dolikovati, težiti nečemu. Objašnjava se kao područje u kojem neka osoba ima znanja i iskustva , odnosno ovlaštena je ili osposobljena suditi ili raditi na tom području. U sklopu pokušaja da se objasne procesi pomoću kojih pojedinac sebe opaža, shvata, vrednuje, interpretira ili prezentuje, nalazi se dimezija percepcije lične kompetentnosti

U skladu s postojećim razmatranjima, percepcija lične kompetentnosti u značajnoj mjeri određuje self-kocept pojedinca.

2. Samopoštovanje

Samopoštovanjem nazivamo evaluativni aspekt self-koncepta. Pod samopoštovanjem podrazumijevamo negativan ili pozitivan self-koncept. Drugim riječima, samopoštovanje se odnosi na način na koji vrednujemo ono što činimo, ono to jesmo i rezultate koje postižemo. Pod samopoštovanjem podrazumijevamo vrednovanje ili evaluaciju sebe bilo na pozitivan, bilo na negativan način.

Kada je riječ o samopoštovanju potrebno je naglasiti da postoji  visoko i nisko samopoštovanje.

Visoko samopoštovanje možemo nazvati osobinom koja je poželjna kod svih ljudi i koju bi svi ljudi željeli da imaju. Takve osobe uvijek teže da ostvare svoje ciljeve. Poštuju sebe i druge, traže izazove i nova iskustva i postavljaju sami sebi zahtjevne ciljeve.

Nisko samopoštovanje možemo nazvati osobinom koja se manifestuje gledanjem na sebe kao na osobu koja je nesposobna, manje inteligentna od drugih ljudi; ovakve osobe smatraju sebe  neprivlačnima, da nisu lijepe i atraktivne, da u sebi nemaju kreativnosti, da ih drugi ne vole i  da su  inferiorne u svakom pogledu.

3.Usamljenost

Usamljenost se najčešće karakteriše kao neugodna, bolna , anksiozna žudnja za drugom osobom ili osobama.

Budući da je to složen fenomen i univerzalno ljudsko iskustvo, svi ljudi u nekom životnom razdoblju u većoj ili manjoj mjeri dožive usamljenost.

Uprkos činjenici da je usamljenost fenomen koji se često istražuje, još uvijek ne postoji saglasnost u pogledu određivanja ovog pojma. U novije vrijeme preovladava shvatanje usamljenosti kao višedimenzionalnog konstrukta te zagovornici istog upućuju da postoje različite vrste usamljenosti koje se razlikuju međusobno kako po uslovima kojim prethode tako i po karakteristikama samog doživljaja.

Zagovornici koji su mišljenja da je usamljenost jednodimenzionalni konstrukt smatraju da se ljudi razlikuju samo prema jačini usamljenosti.

4.Strah od negativne socijalne evaluacije

Strah od negatine socijalne evaluacije jedan je od aspekata self-koncepta. Odnosi se na nivo u kojem pojedinci doživljavaju strah pri mogućnosti da ih drugi negativno evaluiraju. Strah se može javiti pri zamišljanju evaluacije koja bi mogla uslijediti. Strah od negativne socijalne evaluacije povezan je s potrebom da se stekne odobravanje i izbjegne neodobravanje.

Osobe koje osjećaju veći strah od negativne evaluacije motivisanije su za postizanje socijalnog odobravanja. One se takođe više boje reakcije neodobravanja od osoba s manje izaženim strahom.

5.Opšte zadovoljstvo

Ovaj konstrukt se odnosi na globalnu evaluaciju vlastitog života, a smatra se, prije svega, saznajnom komponentom subjektivne dobrobiti.

Opšte zadovoljstvo predstavlja jednu od osnovnih komponenti ličnog blagostanja i određuje se kao globalna samoprocjena kvaliteta života u odnosu na sopstvene kriterijume, nezavisno od konkretnih vrijednosti, normi i ciljeva.

Ono predstavlja svjesnu kognitivnu procjenu nečijeg života u kojem kriterijumi za procjenu zavise od osobe.

6.Lokus kontole

Lokus kontrole označava stepen u kojem osoba vjeruje da se uzroci onoga što joj se događa nalaze u spoljašnim faktorima koje ona ne može da kontroliše, odnosno stepen vjerovanja da je sama odgovorna za ono što joj se dešava. Lokus kontrole možemo prevesti kao mjesto kontrole. Ova osobina ličnosti predstavlja način na koji pojedinac objašnjava ko je ili šta je uzrok onoga što mu se događa, drugačije rečeno, ko ima kontrolu nad onim što će se desiti.

Đorđe Maksimović

admin